Danas, kao nikada prije,izloženi smo mnogim (ne) kulturnim uticajima sa raznih strana. Tempo naših života čini se da je daleko iza sebe ostavio istinske kulturne vrijednosti, dovodeći ih time na sam rub zaboravljanja i brisanja. Prepuštene zubu vremena, bez ruke koja njeguje, ono bitno i lijepo u kulturi jednog naroda strada,gubi se, u najboljem slučaju dolazi do deformacije i pretvara se u kič, gubeći time svaku vezu sa svojim početkom.
Vrijeme u kojem živimo nije naklonjeno kulturi a pogotovo kulturi mabnjina kada je pritisnuta neukusima, i svim onim što uništava odnosno skoro uspješno nameće tim manjinskim narodima virus koji ima zarazno ime asimilacija.
Protiv toga je ustalo sedmoro Bošnjaka u Bijelom Polju i )Crna Gora) i kroz NVO BOŠNJAČKI KULTURNI CENTAR da svojim sugrađanima, komšijama pokažu svu ljepotu kulturnih i civilizacijskih različitosti, kulturu koja spaja ljude,, podržava dijalog, kulturu koja suštinski uvažava njeguje i poštuje različitosti izrazivši i snagi i volju da se bpre protiv te utvare, protiv šejtana koji ne pripada Bošnjacima i njihovoj kulturi.Petog i šestog ovog mjeseca je vladalo veliko interesovanje za projekat Dani bošnjacke kulture koji je podržan od Fonda za manjine i Centra za razvoj i očuvanje kulture manjina republike Crne Gore, kao i bjelopoljskih privatni poduzetnika i gražana.Programi su počeli otvranjem izložbe slika akademskih slikara Aldemara Ibrahimovića,Abaza Dizdarevića,Ibrahima Kurpejovića, Seada Klajabegovića Fehima Huskovića a izložbu je otvorio poznati umjetnik Mehmed Meša Brničanin iz Prijepolja koji je poslije pozdravne riječi gospodina Kemala Zoronjića predsjednika NVO BKC na početku poselamio i organizatora i publiku u ime predsjednika BKZ prof.dr. Mevluda ef. Dudića i poželio him puno sreće u radau istakao :
Šta da kažem, kako da se obratim vama poštovani prijatelji, vama koji prisustvujete ovom pionirskom, događaju, inšalah biće tradicionalni, šta prozboriti Bošnjacina Bijelog Polja jer danas oni u knjigu neprolaznosti upisuju novu stranicu u koju se utefteruje jedna priča, niska đerdana od velikog i neiznjerivog kulturnog blaga jednog naroda koji ima svoju vjeru, istoriju, običaje tradiciju kulturu.
Meni je pripala čast da pored toliko zaslužnijih Bošnjaka,od imena, ličnosti stvaralaca, da vam se obratim u povodu ovog istorijskog kulturnog događaja. ESELAM ALEJKUM , dobro veče. Tridesetak i kusur godina pokušavam da očuvam, sačuvam, da otrgnem od zaborava, ono što je moje, Rafetovo, Hankino, Safetovo Zulejhino, ono što je moga đeda. Prisjetih se da sam sa 5 godina pročito prvu knjigu koja se zvala „Junačke pjesme o Kraljeviću Marku“ i znao svaku na pamet a u Bukvaru sam na slovo DŽ naučio da je Džafer odžačar i da nosi džak (hamal)Godine su prošle dok ne saznadoh, o Musi Ćazimu Ćatiću Bašeskiji., Muladbegoviću,..Malo pokasno ali saznadoh da imam svoj kulturni dentitet i to još kakav, bogat prebogat.Kad puhnuše oni skorašnji balkanski krvavi vjetrovi u tom vaktu i tom jadu sa jednim manjim broemj sandzačkih Bošnjaka, koliko toliko uspjevali smo pokazati dunjaluku ogromnu riznicu u kojoj je smješteno to neprocjenjivo narodno naše blago.To su đerdani, broševi u knjigama našijem u našijem književnicima, u onim što nam podariše to blago u ovim ovdašnjim Sijarićima, Ćelahmetovićima, u Vrbičkom u planini što se zove Avdo Međedović, u toj sehari je naša pjesma, i đul i al katmer duša đevojačka i šadrvan i nanule i kaldrma i mahala u njoj je ašikluk i akšamluk, u njoj su broševi što su okačeni po najpoznatijim dunjalučkim slikarskim divanhanama što ih zovu galerije. E ta sehara nas zove da je otvaramo što češće, da je poštujemo i da je volimo jer ona je moje i tvoje IME. Ako nam se zamandali, ako je izgubimo, onda nećemo imati svoje ime, nestaće kultura nestaće narod. S početka zlohudih skorašnjijeh godina upozoravao sam govoreći „Živjela naša razbucanost, dobro došla asimilacijo“ Daj Bože da nisam u pravu... A to mi govori da je ..Ovo još jedno ohrabrenje i dokaz postojanosti Bošnjaka ovdje. pored nekidašnjeg događaja kada je osnovana BKZ kojoj je cilj da očuva vjerski i kulturni identitet i da uspostavlja saradnju sa svim evo i ovakvim društvima organizacijama i institucijama za rad naše budućnosti.. Ovo je ohrabrenje , što je BKC Bijelog Polja digao glas i glasao za seharu da se ovdje otvori i da vidite jedan dio tog našeg bogatstva, koje je ovdje na duvarima ove kuće kulture a što je ono tu krivi su svjetski poznati majstori slikari Aldemar Ibrahimović Abaz Dizdarević Sead Kajabegović Ibrahim Kurpejović što su svojim dijelima i svojom slikarskom petikom uljepšali nam ove trenutke, da nam okrijepe dušu, da sevdišemo uz njihovu ljepotu, da ovim čuvenim majstorima magistrima doktorima umjetnosti, članovima poznatih svjetskih likovnih udruženja i organizacija, stisnemo ruku i od srca kažemo AFERIM, jer i mi imamo renesansu i romantizam, impresionizam nadrealizam, kubizam, Rembrante, Goje, Dalija Pikasa a ja ne vidim razliku između njih..
Posmatrajući I čitajući ova dijela koja su pred nama , uočavamo da tradicije prošlosti nisu odbačene bez obzira na pravac I oblik likovnog izraza Zahvaljujći velikom broju slikara Bošnjaka, zahvaljući Aldemaru Ibru Abazu I Seadu koji trgaju od zaborava našu tradiciju, neke naše umjetnike, siguran sam da je došlo vrijeme kada će se Bošnjaci umjetnici sve više cijeniti a koji već zauzimaju svoje mjesto u istoriji slikarstva I umjetnosti.
Halalite mi što malo oduljih, a ništa ne rekoh što nije poznato već samo da vas podsjetim na IME. U jednoj svojoj pjesmi zapita se Musa Ćatić,Zašto me pitaš koje volim boje i kakav miris najviše mi prija... Poštovani posjetioci, miris ovih boja i rujnih i nujnih nek nam dušu opija uz Bašeskijinu svjedodžbu SVE ŠTO JE ZAPISANO OSTAJE A ŠTO SE PAMTI IŠČEZNE...Hvala vam i BUJRUM IZVOLTE ova likovna sehara je otvorena i ona je vaša. Mubarek olsum vam ovi dani zabršio je Brničanin a ljubitelji ove umjetnosti zadugo su ostali pored dijela ovih poznatih autora.
Po razgledanju dijela poznatih autora prešlo se u veliku salu bijelopoljskog Centra za kulturu gdje je održana tribina „Ko su Bošnjaci“ na kojoj je govorio uvaženi musafir prof.dr.Ismet Bušatlić dekan Islamskog fakulteta u Sarajevu, izvođači sevdalinki i ilahija iz sandžačkih gradova.Mnogo se šta sdaznalo na ovoj tribini o Bošnjacima što je publika angradila burnim aplauzum zahvaljujući se profesooru Bušatliću i medijatoru prof. Rafetu Muliću.
Sjutradan je vrijeme proteklo u razgledanju kulturno istorijskih znamenitosti Bijelog Polja (Akova)i razgovorima sa musafirima o daljoj saradnji a u maloj Sali s je prireženo književno veče na kome je veliki pjesnik Rasim Ćelahmetović u svom eseju prikazao svu ljepotu sandžačke poezije spominjući poznata imena koja su zasluženo našla svoje mjesto u antologiji poezije pjesnika nacionalnih manjina i potvrdivši da su Bošnjaci Sandžaka očuvali ime Avda Međedovića Sandžačkog Homera.
U nastavku ove književne večeri promovisana je knjiga „Kad su vukovi gladni biće hladna zima“ novinara, pisca , Kemala Musića o kojoj je govorio njegov kolega publicista Izet Kriještorac iz Prijepolja Potom se nastavila druga tribina „Vjera Bošnjaka od bogumila do islama sa prof.dr. Ismetom Bušatlićem uz sevdah i ilahije a uz aplauze solistima iz Bijelog Polja a Zejd i Zinedin Svraka iz Priboja kao i hor „Selsebil“ posebno su nagraženi ovacijama.
I na kraju ovih svečanosti upriličena je izložba nacionalnih jela, razne pite ali burek ispred svih , ribice s kiselim mlijekom, kukuruza,, baklava, hurmadžici, hošaf, ...ma Bjelopoljci sve vam slatko bilo.

Pošto sam bio. jedan dio ovog svakako istorijskog kulturnog projekta, izražavam veliku zahvalnost organizacionom odboru i „sedmorici veličanstvenih“ Bošnjaka Bijelog Polja koji su uz velika odricanja, volju, želju uspjeli da na jedan fantastičan, profesionalan, način (iako je ovo prvi njihov projekat) da organizuju ovu i ovakvu manifestaciju . Srećan sam što sam upoznao Kemala Zoronjića predsjednika BKC, Rafeta Mulića koji je lahko i nadahnuto dvije tribine vodio da bi mu pozavidjeli oni kojima je bliska oblast i za koju su školovani, Damiru Šabanoviću, koji je u svojstvu moderatora pokazao da je ovaj zadatak s velikom ljubavlju „odradio“ za šta je i nagrađen aplauzom svojih sugrađana, Suadu Muratović koja nas je toplim riječima uvela u ovu priredbu za pamćenje. Zasluge svakako imaju i Ismet Kurtćehajić, Emir Kajević, i Semir Balić, koji su strogo motrili da sve bude u najboljem redu i da nam uljepšaju ove dane posvetivši veliku prijateljsku i domaćinsku pažnju.
Nadam se da će BKC Bijelog Polja biti ozbiljno shvaćen , ne samo od Bošnjaka Bijelopoljaca, već i od opštinskih i državnih vlasti ) istina je da su i sada pomogli ovu manifestaciju) i da će svaki naredni kulturni događaj biti praznik ne samo za građane Bijelog Polja.
Prijatelji, fala vam još jednom