...Samo u pjesnicima rijeke nadju svoje prave i vjerne ljubavnike...Rijeke izviru iz namrstenih planina a uviru u najljepse pjesme i najdublja mora...Rijeke bez pjesnika odmah usahnu a pjesnici bez rijeka anonimni umiru.Kada rijeka nema svog pjesnika,brzo se ulijeva u drugu rijeku...Lim ne uvire u Drinu vec u savremenu poeziju.

Lim je postao i ostao pravi zavicaj pjesnika.
Zapis o rijeci-Ratko Delatic,Lim-Risto Ratkovic,
Limovanje-Radonja Vesovic,Trenutak-Muvedeta Kreho,
Lim-Rasim Celahmetovic,Lim-Husein Basic.

Pjesnicka srca kucaju pravim ritmom Lima,a u gustisima njihovih stihova sume polimski vrbaci i gimnazijalke i buduce uciteljice sa talasa prepisuju stihove...Ako i nije ceo svijet preplavila rijeka ova,ziva je utoka nase savremene poezije.A preplaviti poeziju,znaci osvojiti svijet...Cemerne Prokletije Lim spaja sa pitomim morima,a spaja i narode-one izumrle sa doseljenicima,djedove sa unucima.Ocima Lima tmurni gorstak prvi put ugleda more.Nisu samo ljudi i splavovi plovili - plovile su i prve knjige,rodbina one knjige sto je u dvanaestom vijeku na njegovoj obali napisa dijak Grigorije.Vremenom,Lim je sve manje razdvajao a sve vise povezivao ljude i krajeve.Ali tek u pjesnicima jezik vode dobio je krila i Lim postade most medju ljudima.

Svaki pjesnik ima svoj Lim i u njihovim stihovima cujemo kako Lim tece kroz njihove vene i kako o njemu sanjaju.

Svaki pjesnik ima svoj Lim.Jedan ga je nasao u dalekom moru,drugi pod mostovima Sene,na obalama Volge i Save,jedan je rodjen tamo gdje i rijeka,drugom ce to biti grobnica,neko je na limskoj obali osjetio opekotinu prvog poljubca,neko strahuje da se u vodi nocu otac ne udavi,treci ce da zazali sto su rijeci srce proboli,cetvrti...Medjutim,ni jedan pjesnik jos nije smogao snage i smjelosti da istinu kaze o zagadjivanju rijeke,da,ne dajuci presude,progovori o aktuelnom suceljavanju prirode i industrije.Ili pjesnici prosto nece da vjeruju u zagadjeni Lim,a on bistar i kristalan samo u pjesmi zivi.

I ovo bi zapisano na vecerima poezije pre trideset godina,a sad osta samo pozutjeli list,jedna ispisana stranica
u jednom vremenu.(Iz zapisa M.Brnicanina).

Mladjim kolegama,pjesnicima neka ovaj prilog posluzi za inspiraciju kao sto smo imali i mi pre 30-40 godina...

I evo,24.10.2008 u Centru za kulturu u Bijelom Polju literarni stvaraoci iz Polimlja,geografskog pojma kuda LIM protice i spaja i obale i ljude,pjesnici su pokazali kako se moze ocuvati sva njegova ljepota."Pjesnici sa Lima o Limu" je knjizevna manifestacija koja je postala odavno tradicionalna,okuplja knjizevnike,poete od Plava do Rudog,svih uzrasta i zanimanja,od djaka do penzionera,je rijetkost gdje se mogu cuti stihovi zapisani o ljepotama vode,njenim brzacima,malim i velikim bukovima.Postovaoci ovog izraza,a nih je u bjelopoljskom domu kulture bio veliki broj,vidjeli su i pjesnike i culi njihove stihove i sve nagradjivali gromkim aplauzom.

Bio je tu i poznati pjesnik Braho Adrovic iz Berana,Sinisa Asanin,Slava Popovic,Todor Zivaljevic,Mila Zecevic,Natasa Pavicevic,Rebeka Momcilovic,Slobodan Djurovic,
Dragan Paponjak,Senadin Pupovac,
Mumin Kucevic,Kristina Petrovic...

Redjali su se pjesnici a stihovi se utapali u rijeku i plovili prema posestrimi Drini.Kada je zavrsila kazivanje svoje pjesme,prolomio se aplauz ljubitelja poezije.Nisu se stedeli dlanovi i povici BRAVO,BRAVO...Sve je to upuceno najmladjem ucesniku,pjesnikinji KRISTINI PETROVIC,ucenici VII razreda O.S. u BRODAREVU.A ona,onako mala a vec pjesnicki porasla,a glumacki podobro savladala oratorstvo, dobi specijalnu nagradu zirija.MUMIN KUCEVIC,pjesnik iz Prijepolja,svojom ZUMROM koju poljubi prvi put pored Lima pre 60 godina,bi nagradjen aplauzom i misljenjem zirija da je Kucevic zreo pjesnik liricar,koji svojim stihovima sara po livadama i vrbacima noseci toplinu srca svoga i prema rijeci i prema ZUMRI.Predsjednica zirija (moja skolska drugarica) trecom nagradom cestita PUPOVIC Senadinu,drugom PAPONJAK Draganu a prvom DJUROVIC Slobodanu.

Sve komplimente na organizaciji i doceku
upucujem direktoru Centra za kulturu,TUFIKU BOJADZICU,koji je svojim radom doprineo procvatu kulture u ovom gradu i koji je vec postao poznat i u Evropi po svojim kulturnim sadrzajima.Posebnu zahvalnost organizator je uputio MESI BRNICANINU,slobodnom umjetniku i kulturnom posleniku na saradnji i pronalazenju mladih talenata i njihovom predstavljanju javnosti,a od kojih su vec odavno neki postali poznati slikari,glumci,pjesnici kao sto ce to biti i KRISTINA PETROVIC.

Kaktus, nije mi jasno zashto ovo radish..?

Zanchy,pogresno formulisano pitanje.Ne pitaj zasto,vec...KOME.

A mi "kaladont" za trku imamo.

i taman kad sam pomislio da na ovaj tekst o jednom kulturnom događaju nece niko reagovati niti slova ubosti ybog "kaladonta" naj faca brodarevskijeh stiže pitanje "kaktusu" a i odgovor osobi Zanshi. Sad mi nešto nije jasno. Ko je ovdje nešto pobrko ili autor teksta tj. jedne prelijepe vijesti o ojednoj manifestaciji koja spaja obale i ljude ili uopšte što se ovaj tekst nalazi ovdje. Odgovor autora je KOME? Da, kome je ta mala a velika pjesnikinja govorila stihove i pokayala šta to ima u svojoj maloj pametnoj glavi koju krasi i jedna prelijepa pletenica. Kristina draga nemoj se ti obeshrabriti ako niko ne pročita tvoje ime jer mlada koleginice ovaj svijet se okrenuo na tumbe, naopako, Poremjetile su se sve vrijednosti i m,nogo je interesantnija naša glupost koja se zove "kursadžije" ili gologuzi "pink" kome se i sa ovoga sajta na žalost mnogi oduševljavaju a nisu uspjeli uraditi osnovni domaći zadatak. Dokle je taj naš intelekt dospio, da li je moguće da smo toliko postali neobrazovani, nepismeni pa oprostite i priglupi. Čudno da na ovom sajtu na kome se falite da vas ima preko 50.000 niko ama baš niko ne reče Kristina , fala ti što si nas na taj način predstavila u Bijelom Polju pored poznatih pjesnika koi se nalaze i u školskim lektirama. Zar ni komentar od Brodarevaca odakle je ova pismena djevočica ili to mnogi ne znaju kako se to radi ili šta to ima da se čestita. Molio bih autora da nam postavi i pjesmu koju je polimska pjesnikinja govorila da je postavi na ovaj sajt. Eto Crnogorska TV je zabilježila njen nastup pa i novine a ovdje ni slovca. Da li je to ono , tuđe je slađe a naše..." Znam da sam nekoga možda i uvrijedio ali ne vidim razloga da se toj individui izvinim jer nisam je ovdje ni primjetio.Mumin KUčević je pjesnik koga poznajem godinama i poznajem njegovo književno stvaralaštvo i nije me iznenadio kao mala plavooka književnica. Biće mi čast da je lično upoznam i da budem ako prihvati bar likovni urednik njene nove knjige i iradim bar korice te zbirke.. Svidjelo mi se ovo "i mi kaladont za trku imamo" Blago nama za "kursadžije" sa ovog sajta. KOME?

Apsolutno se slazem...Na ovom sajtu se najmanje pominju oni koji su zasluzili da najvise budu spomenuti... Mislim da je ovaj Kaktusov clanak za pocetnu stranu. Uostalom,ovo je Brodarevski sajt i logicno je da se najvise pise o Brodarevcima i to o onim koji osvetljavaju obraz nasem Brodarevu (sto nazalost nije slucaj)!!! Ipak je ovo, u neku ruku,O FICIJELNI SAJT BRODAREVA...
Ne kosta nista... Ako vec od tolikih bzvz tema ne moze da stane neki opsirniji tekst o NJIMA, red bi bio da barem budu SPOMENUTI, cisto da se zna!
Cestitam Kristini!

Zadovoljstvo mi je što na ovoj stranici mogu nacrtati skicu za portret jednog divno čovjeka , koji je iza sebe ostavio dubok trag u Jugoslovenskoj književnosti. Književnik, umjetnik BRAHO ADROVIĆ rodjen je 1947 godine u selu Donja Vrbica kod Berana. Završio je Pedagošku akademiju grupa srpskohrvatski jezik I književnost u Nikšićum Od djackih dana pokazivao je svoj talenat pišući pjeme I govoreći Iih po školskim priredbama do studentskih dana a kasnije već formirani pjesnički polimski gorostas. Osam zbirki je objavio I sve su prevodjene na više svjetskih jezika. Dobitnik je više društvenih priznanja,. Najdraže su mu one pjesničke kad je nagrđivan kao mlad pjesnik I kada je nagradjen za nasjljepšu pjesmu o Limu u Bijelom Polju.. Živi I radi u Beranama I aktuelni je potpredsjednik opštine. Dozvolio sam sebi kao Brahovom prijatelju da odaberem nekoliko pjesama jer je na ovoj stranici već bilo poezije o Limu a i biće je . Hvala administraciji i postavljacu ove teme ili bolje rečeno knjevnog biserja.

PROHUJALO JU;E NA[E

Ja bih htio preko Lima
Preko Lima nešto ima
U grudima nešto peče
A Lim preko mosta teče

Preko Lima s druge strane
Prazne su mi sad Berane

Ja bih htio preko Lima
Preko Lima nešto ima

A Lim preko mosta teče
Mutan i crn kao veče

Lim odnio sve mostove
A obala druga zove
Sa obale ruka maše
Prohujalo juče naše

Lim grunuo preko mosta
Ja bih htio preko Lima
Nadrugoj strani osta
Nešto toplo u grudima

U nepovrat vrijeme teče
Kao mutne Limske vode
Preda mnom se crni veče
U nepovrat juče ode

Naziv pjesme je PROHUJALO JUČE NAŠE

POBUNA VODE
Grunuo s brda u brdo Lim
Divljaju vode pomahnitale
Ko gladne zvjeri jedna za drugom
Talasi urlaju i laju i udaraju u obale

Iz neba iz zemlje – sa svih strana
Nadiru mutne vode i prijete
I crne vijesti – crne kao vrana
Lim raste i vrišti kao preplašeno dijete

Jedni počeše da se krste
Drugi da uče dove
Zlo uvijek pokaže prste
A Lim nas pameti zove

Potop – govore smrknuta lica
Đavoli kolo vode
Sručiće se na nas danas Komovi i Bjelasica
Sve se urotilo protiv čovjeka i slobode

Sudnji dan ljudi
Viče od straha sluđen neko
Govori ili ludi
Zlo nikada nije od ljudi daleko

Pomislih uplašen i ja
Nema nam spasa više
A tad kroz oblak zasija magija
I svojim rukama rastjera kiše

Zaječa klisura sura
I povuče za sobom mutnu vodu
I sve se stiša kao kad prođe bura
I sinu sunce Polimskom narodu

Grunu u Tivran voda
Kao da bedem probi rukama divovskim
I ču se glas iz naroda
Ode Lim

Ode Lim od strave do slave
I nebo nad njim sinu
I prosu na naše preplašene glave
Melemnu mjesečinu.

PROTICANJE

Teče Lim i ja tečem s njim
Noću kroz moje snove šumi
Zapljuskuje me talasima
Bog je stvorio ženu da čovjeka urazumi
Čovjeka sa Lima i ženu sa Lima
Teče Lim i ja tečem s njim

Teče Lim i ja tečem s njim
Razlivaju se talasi plavi
I moja ljubav u talasima
Talasaju se talasi ljubavi
A meni zima a meni zima
Teče Lim i ja tečem s njim

Teče Lim i ja tečem s njim
I moje vrijeme nepovratno teče
Na obali ko izgubljen stojim
Zalud čekam jedno davno veče
Podsjeti me zavodljivi Lim
Teče Lim i ja tečem s njim

Teče Lim i ja tečem s njim
Lim u slavu ja ka zaboravu
Sve nevidljiviji bivam u svojim očima
Bog je uvije u pravu
Živ ga čovjek i žena ne zanima
Teče Lim i ja tečem s njim

OD ALBININOG BJEŽEĆ VIRA

Plašeći se osvete svog muža zbog
Grijeha zabranjene ljubavi ljepotica
Albina je skočila u Lim i utopila se
To mjesto stariji Beranci i danas zovu Albinin vir

Lim šumi da urazumi
Lim se razliva kao živa
Lim grmi, Lim ječi i zveči
Kamenu i gori zbori
Lim se uvija kao zmija
Lim zavija zavijam i ja

Kao da prkosi životu ljepota je fatalna za ljepotu
Ljeposava Albina umjesto sina
Zagrlila je talase Lima
I skončala u njima
Zabranjenu ljubav kaznila je sama
I nju i rijeku prekrila je tama
Sruši se ljubav i sve nade i život za tren stade

Dok je prkosna ljubavnica kao ptica
Ko strijela ka Limu letjela
I grunula u prestravljeni vodeni mir
Neko reče – Lim leleče.- Albinin vir!

I ko krv niz venu niz rijeku krenu
Grad je zanijemio i Lim zanijemio s njim
Nijeme Harema
Trče za vodom kao za izgubljenom slobodom
Zaljubljena u ljepotu što je prkosila životu
Ote iz talasa masa i crni glas se zatalasa

„Lim protiče – kamen pamti“
Jedna zvijezda nebom plamti
S Jasikovca sjenke pale
Sjenke pale ko zaspale

I u ovo tiho veče
Uduši mi nešto peče
Dok u modru gledam vodu
Vidim i sad nepogodu

U talasima moćnog Lima
Ima nešto sa očima
Sa očima ko da snimna
Što me dira – ne da mira
Iz Albinog modrog vira

Noći ove
Neko zove
Iz Albinog vira svira
Tužna lira

Dosta tuge dosta plača
Albinina ljubav jača
I od smrti što se vrti
Kraj kamenoh limskog mosta
Njeno ime vječno osta

Kada vlada ružna java Lim je strava
Lim je buda i kad spava Lim kažnjava
Da mu život bude duži
Oko svijeta Lim sad kruži
Svome srcu nema mira
Od Albinog bježeć’ vira

Nadam se da sam ovim mojim iyborom i poetskim limskim biserjem Braha Adrovića donio bar malo lirske ljepote vašoj duši. Nadam se da će mi se dozvoliti da za par dana opet ovdje vidimo i čujemo od POLIMSKIH književnika. Fala lijepo.

RISTO RATKOVIC

Risto Ratkovic je rodjen 1903. u Bijelom Polju,a sahranjen 1954. u Beogradu.

Ko je,ustvari,bio on?
Pjesnik,romansijer,esejista ,putopisac,boem,
promaseni diplomata i kafanski sabesjednik onima koji su u literaturi trzili duhovnog sabesjednika.
Zivot ga nije stedeo,tako da je jednom u ekstazi rekao:"Zivot je kretanje,zivot je tresnja,zivot je bjekstvo od zivota".Sve sto je imao izgubio je rano,a tome su se pridruzile i nevolje zivota,tako da je jednom s razlogom kriknuo:"Poezijo,sram te bilo"!Smatrao je da poezija nije dorasla nevolji,a morala je.

Ratkovic je dusom bio vezan za zavicaj.Djetinjstvo i zavicaj su dve komponente na koje je oslonjeno njegovo knjizevno djelo.To prisustvo zavicaja njegovim djelima daje posebnu draz.Privlacile su ga svjetske metropole i pustinjske oaze,ali nikako nije mogao zaboraviti zavicaj.LIM je ta zlatna nit koja preplice sve pjesnikove tamnine i stradanja...LIM je bio njegova neminovnost.Pri pomisli na rijeku djetinjstva i njene bistre gazove,pjesnik postaje neko drugi.Iskreno,otvorena srca ispovjeda se i prosiruje svoja opazanja,da bi zavarao sebe:"Zbogom djevojke,sanjajte zavicaj.Ja svoj vec vidim...Eno ga,po moru tece Lim".

LIM

Gluho je doba noci,i mrtvih glasova puna pustinja nema,
Mecava od zvezda veje,prostro se beskonacni pesak,
A meni se prikazuju vode,kladenci bistri,bez vena,
Potoci,reke i zaboravljam na svoj zivot tezak.

Redjaju se vode u kojima sam prao umorno telo,
Redjaju obale,livade i zaigrani talasi,
Virovi strasni,nad kojima su senke citale mi opelo,
Redjaju se vode u secanju,zubor njihov i drugi vodeni glasi.

Ovu jadnu kozu u koju je krv moja obucena,
Kupao je Atlanski Okean,kupalo Sredozemno More,
Snezne svajcarske reke,Volga i Sava namucena
-Kao tvoj,rodni LIME,niciji talasi milo mi ne zubore.

Tako prisno,svojski,o mog djetinjstva reko,
nijedna voda nije me kao ti milovala,
Tepajuci ti,znas li,plivao te uzduz i popreko,
I mahnit bio,a ti si me rodbinski zalovala.

O brzaci tvoji,tavnici i kolovrati,
Plicaci gde sam se isceljujuce izlezavo,
Reko djetinjstva,bar jedan takav dan mi povrati,
Kad sam kroz sapat tvoju muziku prirode doznavo.

Hocu li te zagrliti jos jedanput barem,
Gledati sa trave senki okolo tebe harem,
Hocu li cuti sa tvojih obala klik druga i brata,
Hoce li ista moje ostati posle ovoga rata...

RASIM ĆELAHMETOVIĆ PJESNIK Priboj
OVO LIMSKO
Ovo limsko čemerno i zlatno
Stutoljčeno ko rana na duši
Zmijoliko krv nam razjaruje
Poput pljuska na vječitoj suši
Ovo bol je i naša sudbina
Sirotinjski dok smo ozareni
Ukletošću nekom nas vezuje
Mrtav pogled u kamenoj zjeni
Osamljeni ovde u kamenu
Kamujemo bešu igrobnicu
U grudima nosimo slavuje
Al i tužnu pticu zlosrećnicu
Ovo limsko što Lim ljubi sneni
Nizvodno je od nebeskog raja
Uzalud nas muka još i više spaja
Ovom pjesmom Rasima Ćelahmetovića (1945) pjesnika iz Priboja i oprostite mi moram reći, mog „saborca“ i velikog prijatelja,želi samo malo dopuniti vaše interesovanje za poeziju a posebno za one ljubitelje lijepe pisane riječi kojima je Lim u srcu u duši. Lim , djetinjstvo, lim mladost. Lim ljubav. . Ćelahmetović o svom Limu ima još kako on kaže bukadar pjesama. Drugom prilikom , predstavićemo Lik i djelo velikog pjesnika Rasima Ćelahmetovića a jedna od tih pjesama (antologijskih) počinje ovako „Rijeka je ženskog roda
A mi našoj muško ime dali...pa na kraju kaže
Ono muško čim se ponosio
Okačio o vrbovu granu“...
Ne želim pitati kome , već želim kao i Vi gospođo „kaktus“ da bar ovako očuvamo svu ljepotu i krasotu nekad najljepše evropske rijeke i na vrijeme što se zvalo radost, mladost kultura budućnost...
Meša Brničanin

Unesko je 21.mart proglasio Svetskim danom poezije.Ja cu ga danas obeleziti stihovima Kristine Petrovic,ucenice VII-og razreda O.S."Svetozar Markovic" iz Brodareva.Ovi stihovi su napisani za manifestaciju "Pjesnicu sa Lima o Limu"odrzanoj 24.10.08 i prvi put izvedeni na istoj.

LIM-REKA CIJE CARI TRAJU KROZ VREME

Gospodar dolina u kojima su ljudi dobrog srca,
Cuvar tajni i zelja mladosti i detinjstva,
To si ti,reko moja,
Na cijim obalama zive nasi snovi.

Ti si izvor prijateljstva i lepote,
Zrtva koja trpi sva nasa unistavanja,
A ipak spajas gradove i zivote,
I sjajis onom najacom svetloscu.

Reko beskraja,
Carobnjace cije moci nisu prolazne,
Ptico,koja si nam poklonila svoj let.

Teci,tvoja me huka ispunjava radoscu,
I dok svi ti zvuci prolaze kroz glavu,
Osecam blagu toplinu u srcu,
I cutanje,samo cutanje ostaje.

U cistoti tvoga lica,
Vidim sjenu svega sto je lepo,
Na tvojim obalama posutim biserima,
Sacekujem prijatelje i ispracam jata galebova,
Dok vladaju milesevskim nebom.