Brodarevo nekad i sad - Brodarevo Forum

"Jel Brodarevo dje je nekad bilo"
Vala, ni sam ne znam što ovo počeh pisat? Možda će neko i pročitati, more bit i da neće ali ne melazum ( nije bitno) da ja ovo moje išćeram što sam naumio, pa sviđelo se to nekome ili jok.
Gledam ja godinama kako raznorazne negdašnje ljepote našega vakta nestaju, tonu, propadaju da nestanu sa ovoga dunjaluka, da se zauvijek zaborave. Izbrisu. A bilo je to nekad , i ponos , i istorija i kultura i arhitektura. Kaže jedna novinarka što piše za ovdasnje novine , kako je vraćen stari sjaj jednoj čaršiji. Zamislite te drskosti, vraćen stari sjaj . Svašta. Čudno je i to što ta novinarka i ne zna kakav je bio stari sjaj te čaršije, jer se ni rodila u njoj nije, u jednoj varoši što vala po mom kontanju i nije varoš, a nije ni palanka , a jes vala, nije provincija a vala veća ne more bit, a grad , daleko je i od tog zvanja. Džaba , jopet je to moja čaršija okupana u „starom sjaju“ novijeh fasada , stakla, betona , plastike... Stari sjaj, sa nekim metalnim direcima što ih ima po osvjetljenom Beču i pokldrmisana ta čaršija crnim mermerniim pločama što se sapinješ od njih pa ponekad i ti čaršijaši odalame nosom po toj Bečkoj a more se reći evropskoj crnoj kaldrmi.
Nije ovo priča o toj mojoj čaršiji, već je ovo moja bilješka o drugoj čaršiji, što se nalazi uz Lim dvajestak kilometara. Jes , o njoj je riječ, o toj čaršiji koja nije čaršija, nije ni selo a jes vala, a varošica, more da se za nju tako i reć. Ja ću je tako ovdje upisat , pa nek se vala ljuti ko hoće. Bezbeli da ima i takijeh. Odavno nijesam dolazio u Brodarevo, pa skoro navratih da se sretnem s nekijem meni bližnjim i dragim poznanicima koje bogme odavno ne vidjeh.. Stao na džadu , i ne mogu potrefit sokaka, niti kuće mojih prijatelja. Čudna vakta i zemana, Bože mili? Je li ovo ono moje Brodarevo iz prošloga vijeka, je li ovo ona „Jalija“ Rosulje...? Ne vjerujem svojim očima Šutim i hodam. Jes sve je na svom mjestu, jes Brodarevo đe je nekad bilo ali nije to ono moje Brodarevo iz moje mladosti. Jok more, nije to ono što mi je dušu ispunjavalo. Ne vidim niđe tarabe, niđe bunaraniđe bašče, voćke. Gledam onako isopid oka hocu li viđet đe huedžricu, imali još koji krov da se crni od dasaka, od šindre? Niđe ne vidim one basamake što vode na drvene kamerije.Sve za vaktom. Nema one džanarike što mi je Šahza kroz tarabe krijući od baba iz bijelih ruku njenijeh pružala Je li ovo ona kasaba sedamdesetijeh što je mirisala dušom đevojačkom i pjesmom sto se iz bijela grla prosipala i gornjom i doljnjom mahalom. Biljana bi uzela onu gitaru pa zasjela na stubište i tanano pjevušila neke nove tada moderne pjesme. A mi nako mladi , lijepi vala bijesni, i azgini a ponosni, kreni i pro Lima do lijepih cura što iđahu u Učiteljsku školu. Sve mi u trenu prođe kroz glavu, sjetih se i prisjetih te brodarevske ljepote, jes nije se imalo ko ovo danas , bogme bilo sirotinje ko i svuđe ali duša nam bila bogata. Kako smo se družiili tad?. Kako smo ašikovali? Volje li se pa i svađali se. Niko ne pita nikoga onda, jesil Srbin il si Musliman, i neću s tobom što si to i to il što si druge vjere. ..
Jes , moje Brodarevo izgubilo dušu, jes se pokondirilo, jes se promijenilo i jekten poremjetilo.. Nove velike kuće , sa staklima sa modernim fasadama, sve po receptu Švaba i onijeh drugijeh što nas primiše i zbog hljeba a i ko izbjeglice od ovijeh ratova što nas razbucaše. Gledam, pa velim; lijepo je ovo, moderno, zdravije je sve. Radnje se prilijepile jedna uz drugu. A Brodarevo ne bi bilo to što je da nije i kafana do kafane.Svako vozi auto, svako doćerano ko boba, po posljednjoj modi.Po dva ova telefona, pa obadva na uši turilo , ide priča a ruke na uši drži ko mujezin sa munare kad ezan zauči. Vidim džamija velika uređena... Nema one moje stare sa drvenom munarom. Jah, Allahu dragi, zar moradoše da je sruše da bi ovu voliku napravili? Pa što je ne sačuvaše a ovu pored nje ova neka je.. Vrijeme će reći svoje. Vidim i crkva umivena, oko nje lijepo uređeno. Aferim. Nešto primjećujem dok hodam sokacima, fali mi nešto. Nema pjesme đevojačke, nema osmjeha kod domaćina što žurno ulaze kroz plastična vrata . Figure lavova me gledaju sa mnogih kapija. Pitam se zar su lavovi ovdašnje životinje? Sjetih se moje „belke“ koze i njenih jarića što sam po Rosuljama čuvo kad bih kod tete Derviše ljeti dolazio i prisjetih se njihna meketanja i lizanja po mojoj kosi i dlanovima. Prisjetih se Đulagina pjevca što bi poletio na te samo li mu zvineš.A Manda, što je imo kera, bijaše ko tele, a sad lavovi po mermernim stubovima. Sve je ovo lijepo, ali nije ono moje Brodarevo ko što je bilo. Znam ja reći ćeš, drugi vakat, novo doba, nova shvatanja. Jes vala , nove bolesti, novi i razno razni virusi koji udišu i moji Brodarevci pa se i danas čujem, zbog pedlja zemlje za gušu fataju. E to su moji Brodarevci, koji to nikad neće iskorijeniti. Šakom od hastal kad zaprijete. Nema više ni toga, vidim ja. Zapad je i ovdje podosta učinio. Evo sad odoh pro Lima, prem Grobnicama, vako pjehe da vidim hoćul koga poznata sresti. Ni Grobnice nisu više ko što su bile al su zato Grobničani ostali poznati i priznati poljoprivrednici.. Stadoh na ovu ćupriju, i prisjetih se njenih crnih očiju i riječi: „Ne smiješ vamo“ što ih kroz suze ona izgovori... I sad gledam, dolje niz Lim i nako ya se, neću ni sad preći a volio bih. Okrenuh Ramovića luci sa svom ovom slikom što mi se umota u glavu o onom vaktu i zemanu. Možda je neko sliko, ostavio u kufer neđe da se sjeti svoga nekadašnjek g kućnog praga, da kaže unucima; ovdje se đed rodio i babo vaš a sad pogledaj. Vjerujem da to moji Brodarevci imaju , da se prisjete, da se pofale ovim danas što stvoriše. Valjalo bi turiti te slike neđe na izložbu ili ih ko nekad uveličati i držati na zidu poviše glave, za sjećanje. Baš ću sad pitati ove moje prijatelje za te slike...

U prilog ovoj priči prilažem zapis mog ahbaba Ferka Šantića o Brodarevu koji će se uskoro naći u njegovoj knjizi.
Često se čuje pored naziva Brodarevo i naziv Bradarevo. .Koji je tačan? U srednjem vijeku je postojalo muško ime Bradar, koje je označavalo osobu koja proizvodi bradve – sjekire. Ovo ime upisano je u hercegovačkom defteru kao Obrad sin Bradara. Posjed nekog Bradara zvao se Bradarevo. U bosanskom jeziku, kao i ostalim štokavskim govorima terminom brod označava se le lahko može preći neki gaz, gdje je rijeka plitka ili se prelazi na drugu stranu skelom pa se plaća i taksa kao brodarina. Najstariji dokument u kome se Brodarevo spominje je datiran 29.08.1281 godine Brodarevo se u historijskim dokumentima spominje prije nego Prijepolje...